CROATIA RECORDS predstavlja -Tereza-

Platinasta kolekcija zasigurno najveće legende zabavne glazbe na ovim našim prostorima Tereze Kesovije, donosi 40 nezaboravnih hitova pjevačice kojoj su se divili i još uvijek se dive brojni umjetnici, njezina publika u domovini, ali i u svijetu. Tereza nam je, kroz sada već gotovo pet desetljeća na estradi, darovala brojne prekrasne pjesme od kojih su neke, poput “Prijatelji””, “Nono, moj dobri Nono”, “Sunčane fontane”, “Sva su moja proljeća u meni”, “Stare ljubavi”, “Ni me stra”, “Sviraj mi, sviraj”, “Larina pjesma”, “Nima Splita do Splita” objavljene i na ovoj dvostrukoj kompilaciji.

Sjajan glas, izuzetan talent, neiscrpna energija karakteristike su koje najbolje opisuju Terezu, pjevačicu koja nas je sve ove godine bogate glazbene karijere uspješno predstavljala i na svjetskim pozornicama, na prestižnim scenama na koje se dolazilo s pozivom. Tereza je jedinstvena pjevačka diva sa ovih prostora, koja svojim interpretacijama jednostavno ljude podiže na noge. Nemoguće bi bilo nabrojiti sve njezine pjesme od kojih je svaka ostavila određen trag u pjevačkoj baštini. Rijetki su oni koji su uspjeli tolike godine održati se na sceni sa istim elanom, napraviti ovako blistavu karijeru koja niti u jednom trenutku nije izgubila svoj sjaj. Tereza je pjevajući proputovala gotovo cijeli svijet, zabilježila je 110 festivalskih nastupa i 74 festivalske nagrade. Proglašena je pjevačicom stoljeća, pjevala je nekoliko puta u Pariškoj Olimpiyi, dva puta na Euroviziji i to za Monako i Jugoslaviju. Snimila je preko 30 LP ploča, preko sedamdeset singlica, te desetak CD-a.

Kako ste zadovoljni ovo Platinastom kolekcijom, da li je ona mogla obuhvatiti sve ove godine uspješne karijere koja je iza Vas?

“Zadovoljna sam izborom pjesama, jer sam na neki način sudjelovala u izradi cjelokupne kompilacije. S druge strane naravno da ova kompilacija nije mogla obuhvatiti sve ono što sam ja napravila tijekom karijere, jer u cijelom svom opusu snimala sam preko 900 pjesama. Kod ovakvih izdanja uvijek postoje određeni prioriteti, pa tako neke pjesme uvijek ostanu uskraćene”.

Iza Vas su brojni albumi, koncerti, putovanja. Imate li neko razodblje u glazbenom životu koje posebno pamtite?

“Puno je takvih perioda. Svako razodblje moje glazbene karijere ima jedno posebno značenje. Za svako od njih sam vezana na način da ono ima neku svoju karakteristiku koja je tipična samo za taj period. Jednostavno se čovjek mora sjećati takvih trenutaka. Tu spadaju svakako moj boravak u Parizu, zatim svi moji nastupi u legendarnoj Olympiji, turneje po Kanadi, te sve moje ploče koje sam snimila za njemački Polydor i francuski EMI. Sve zajedno to predstavlja jedno razdoblje od dvadesetak godina koje nikako ne mogu zanemariti”.

Surađivali ste s brojnim autorima, s kim Vam je posebno bilo drago raditi?

“Svoju karijeru vežem uz velik broj autora, no neki od njih nažalost nisu više među živima. Voljela sam raditi sa Nikicom Kalogjerom, Zdenkom Runjićem, Đorđem Novkovićem. Jedino je od meni posebno dragih autora još uvijek tu Đelo Jusić”.

Ove ste se godine, nakon dužeg izbivanja s festivalskih pozornica, pojavili na Splitskom festivalu?

“Moj nastup na ovogodišnjem Splitskom festivalu nema nikakve veze s festivalima. Ja na festivale više ne idem. Nastupom na ovogodišnjem Splitu željela sam pokazati zahvalnost prema ovom tradicionalnom događaju. Pjesmom “Serenada Split” željela sam reći hvala svim splitskim festivalima i ovoj divnoj splitskoj publici koja me podržavala sve ove godine, uostalom i sama pjesma kaže ‘evo ti pjesmom želim reći hvala’. Ovo nije tipična festivalska pjesma, ona je bila pisana samo za Split i Prokurative”.

Upravo ste tijekom ovogodišnjeg Splitskog festivala primili Nagradu za izuzetan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi, koliko Vam znači ta nagrada?

“Nikada nisam bila opterećena nagradama, ali su mi one uvijek bile drage. Naravno da me svaka nagrada veseli i mislim da je ova nagrada potpuno opravdana, jer smatram da sam puno dala našoj kulturnoj baštini. Ponosna sam što sam ove godine bila među laureatima”.

Nakon 19 godina ponovno ćete zapjevati u pariškoj Olympiji, kako se pripremate za taj događaj?

“Taj koncert biti će kruna moje karijere, pratit će me orkestar od 30-tak glazbenika. Računam i na francusku publiku jer sam dosta pjesama otpjevala upravo na francukom jeziku. Za koncert se pripremam kao i obično za svaki veliki događaj, vrlo studiozno, potrebno je voditi računa o nizu detalja. Nadam se da će sve proći u redu i da će to biti još jedan od onih koncerata po kakvima me publika pamti”.

Kako vidite hrvatsku glazbenu scenu danas? Postoji li neko glazbeno ime koje dolazi, a koje Vam se posebno sviđa?

“Danas treba razlikovati kvalitetu u svim kategorijama. Naravno da danas ima pjevača koji bi željeli postati zvijezde u pet minuta, no to tako ne ide. Kada se baviš ovim vidom posla, onda se pretpostavlja da to radiš iz ljubavi. Nina Badrić i Vanna sjajne su pjevačice, one su se svakako dokazale. Trenutno mi strašno imponira Maja Šuput, koja mi je na samom početku bila nedorečena, ali se pokazala kao vrlo svestrana. Lijepa je, simpatična, lijepo pleše, a i u pjevačkom pogledu pokazala je određene pomake naprijed. Vidi se da radi na sebi, kao i Ivana Banfić. Volim takve jednostavne žene, a voljela bih da su i drugi takvi.”

Pripremate novi album?

“Da, pripremam novi, autorski album, prvi nakon 1991. godine, koji će biti nešto posebno, nešto što još nisam bila napravila. Sjajna ekipa radila je na albumu, od Marka Tomasovića, Ante Pecotića, Jure Stanića, Dražena Žanka. Sve pjesme su jako lijepe, napravljeni su sjajni aranžmani, a mislim da je produkcija vrhunska. Album će izaći u rujnu, a upravo će on predstaviti početak velike kampanje koja je vezana uz moj koncert u Olympiji”.

 

 

O IZVOĐAČU

Jedna od najvećih diva zabavne glazbe na našim prostorima, rođena Dubrovkinja Tereza Kesovije, svoj je glazbeni put započela u rodnom gradu. Već je kao maturantica srednje glazbene škole u Dubrovniku (Odsjek za flautu) pobijedila na natjecanju mladih glazbenika u Ljubljani 1958. godine osvojivši Grand Prix. Po završetku srednje škole glazbeno obrazovanje nastavila je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je diplomirala na odsjeku za flautu. Istodobno je svirala u Simfonijskom orkestru Radio Zagreba, a već je u tom periodu počela i njezina pjevačka karijera.

Prvi veći nastup imala je 1961. u zagrebačkom Varijeteu, na natjecanju za nove glasove gdje je i pobijedila. Iste godine zabilježila je i uspjeh na Beogradskom proljeću gdje je izvela skladbu “Sviđaš mi se”, te na festivalu u Opatiji gdje je osvojila drugu nagradu publike za pjesmu “Plavi nokturno”.

Za Terezu i njezinu karijeru posebno je važna bila 1962. godina. Te je godine ubilježila dvije pobjede na festivalskim pozornicama - na Splitskom festivalu sa skladbom Zdenka Runjića “Ćakule o siromajima”, te na Opatijskom gdje je pjevala skladbu “Oči”. Ova godina važna je i za početak njezine međunarodne karijere, jer su je na festivalu Pjesma za Europu u ST. Vincentu u Italiji zapazili brojni inozemni producenti.

Prvi u nizu velikih trijumfa ostvarila je na Splitskom festivalu 1964. godine kada je u duetu sa Tonijem Kljakovićem osvojila prvu nagradu publike za pjesmu “Nima Splita do Splita”.

Tijekom iznimno uspješne i bogate karijere, koja traje 45 godina, Tereza je nastupala na svim domaćim festivalima – Splitu, Opatiji, Zagrebu, Sarajevu i Beogradu, gdje je svaki put osvajala nagrade publike, ali i stručnog ocjenjivačkog suda. Publika je pamti po pjesmama “Legenda o Miljenku i Dobrili”, “Golubovi”, “Nono, moj dobri nono”, “Sunčane fontane”, “Nježne strune mandoline”, “Sviraj mi sviraj”, “Stare ljubavi”, “Na Stradunu”, “Prijatelji stari gdje ste”, “Ja sam pjesma”, “Na kušinu”, “Što je ostalo od ljubavi”. Sve su te skladbe proizašle iz pera najcjenjenijih autora Zdenka Runjića, Nikice Kalogjere, Arsena Dedića, Đele Jusića, Andreja Baše, Stipice Kalogjere i drugih.

Međunarodnu karijeru Tereze Kesovije obilježile su brojne turneje po državama Sjeverne i Južne Amerike, državama bivšeg Sovjetskog saveza, Poljskoj, Finskoj, Njemačkoj, Švedskoj, Norveškoj, Kanadi, Španjolskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Austriji, Italiji, Izraelu, Libanonu, Egiptu, Australiji, nastupi na festivalima u Bratislavi, Rio de Janeiru, Meksiku, Sopotu i Antaliji, te na Kupu Europe u Bernu, gdje pobjeđuje i publici se prvi puta predstavlja kao vrsna flautistica. Na gotovo svim turnejama snimala je TV emisije i gramofonske ploče.

Najvažniji trenutak njezine inozemne karijere zbio se 1965. kada je za vrijeme jednog TV nastupa u Parizu upoznala veliku damu francuske šansone Rene Lebas i tu je krenula njezina francuska priča. 1967. godine snimila je popularnu “Larinu pjesmu” (La chanson de Lara) iz filma doktor Živago koja u francuskoj polučuje velik uspjeh, a ploča se prodaje u ogromnoj tiraži. Tijekom 60-tih i 70-tih godina nastupala je u najpoznatijim pariškim koncertnim dvoranama, kada je surađivala i sa poznatim zvijezdama kao što su Serge Lama, Tino Rossi, Gilbert Becaud i Ritta Pavone.

Vrhunac njezine karijere zbio se 1988. godine kada je održala solistički koncert u pariškoj Olympiji, prestižnom hramu pariške šansone. Koncert je zabilježen u svim pariškim novinama, a jedna od najvećih pariških kritičarki, Monique Prevot iz prestižnog France Soira, zapisala je te večeri: “Tereza Kesovija od bakra i vatre – ona je passionara čije ime posvuda u svijetu izazivlje zanos, a za nas, francusko slušateljstvo, ona je jednostavno La Kesovia”. Koncert u Olympiji uživo je snimljen i predstavlja zacijelo jedno od najsjajnijih izdanja tadašnjeg Jugotona na polju popularne glazbe.

Tereza je dva puta nastupila i na pjesmi Eurovizije. Monegaška princeza Grace Kelly pozvala je Terezu, da 1966. godine na europskoj sceni predstavlja kneževinu Monaco. Tereza je imala sjajnu reklamu, te je bila favorit natjecanja zajedno sa Talijanom Domenicom Modugnom, no na kraju su oboje u Luxembourgu osvojili posljednje mjesto. Jugoslaviju je 1972. godine predstavljala u Edinburgu, gdje je sa pjesmom “Muzika i ti” osvojila 9. mjesto.

Oduvijek je u duši bila velika humanitarka, pa je nastupala na velikim UNICEF-ovim koncertima upoznajući pritom poznate estradne zvijezde. Među najsretnije trenutke u životu ubraja čestitke velikog Charlija Chaplina za posebnu interpretaciju skladbe “This is my song” iz filma “Kontesa iz Hong Konga” za koji je napisao glazbu. Na međunarodnom planu posebno je bila aktivna 1984., a iz te godine posebno je ostao u sjećanju njezin nastup u Ženevi na koncertu UNICEF-a gdje je nastupila zajedno s Richardom Burtonom nekoliko mjeseci prije njegove smrti.

Treba svakako spomenuti i brojne koncerte u zagrebačkom hramu glazbe, koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski”, za koje je uvijek vladao velik interes publike. Posebice se pamte dva koncerta u dvorani Lisinski iz 1998. godine kada je Tereza ugostila veliku francusku zvijezdu Sergea Lamu. Bio je to koncert za pamćenje, dvoje velikih umjetnika i dugogodišnjih prijatelja. Potom je u svibnju iste godine nastupila na slavljeničkom koncertu Zvonka Spišića gdje je maestralno izvela njihov zajednički uspjeh “Kad se jednom vratiš”.

Posebno teško razdoblje u Terezinom životu vezano je uz domovinski rat, kada je 1991. godine pred agresijom JNA na Konavle i Dubrovnik morala napustiti svoj dom koji zajedno s bogatom arhivom neprocjenjive vrijednosti ubrzo nestaje u plamenu. Sudjelovala je u konvoju za Dubrovnik nakon što je protjerana iz Ćilipa. U vrijeme rata aktivno je sudjelovala u promidžbi Hrvatske u svijetu – na francuskoj i talijanskoj televiziji govorila je o strahotama rata u svojoj domovini.

Za svoj umjetnički rad Tereza je nekoliko puta bila nagrađivana prestižnim društvenim nagradama. Tako je među prvima nagrađena prestižnom nagradom Vlaho Paljetak (1977.), a za poseban doprinos u povijesti splitskog festivala 2000. godine primila je nagradu Đeki Srbljenović. U ime francuskog predsjednika 1999. godine Tereza je odlikovana i proglašena Vitezom Visokog odličja za doprinose kulturi Chevalier des Arts et Lettres, a ubrzo zatim uručena joj je i Zlatna povelja humanizma.

Zahvaljujući svom nepresušnom talentu, emotivnim interpretacijama i kvaliteti koja ne prolazi, publika se Terezi odužila proglasivši je, u anketi večernjeg lista, Pjevačicom 20. Stoljeća.

2001. godine u Ženevi održava koncert, te sudjelu u programu 50. Obljetnice osnivanja UNICEF-a u Sanremu gdje je najavljeno da Tereza uskoro postaje ambasadoricom dobre volje UNICEF-a.

2002. godinu obilježila su dva velika koncerta u Splitu i Dubrovniku gdje je bila domaćin velikom francuskom skladatelju i dirigentu Michelu Legrandu. Sa ta dva velika koncerta koja su zasigurno bili glazbeni događaj godine, Tereza je još jednom pokazala svoj glazbeni talent i veličinu svog imena u svijetu.

2005. godine obilježila je 45 godina karijere i tim povodom održala je dva velika koncerta pod nazivom “Mojih 45 skalina” u svom rodnom gradu Dubrovniku i u Zagrebu. Povodom te obljetnice izašao je i trostruki CD, na 2 CD-a je izbor 45 pjesama, a kao bonus je CD Live a l’Olympia.

U tijeku svoje dugogodišnje glazbene karijere Tereza je snimila više od trideset LP-a i preko sedamdeset singlica, te desetak CD-a, ali je isto tako otpjevala velik broj pjesama koje nikada nisu naše svoje mjesto na nekom od nosača zvuka. Tereza je svoje pjesme otpjevala i na osam drugih jezika: francuskom, talijanskom, engleskom, ruskom, njemačkom, španjolskom, portugalskom, slovenskom.

Za Terezu kažu da je najveći svjetski putnik naše zabavne glazbe, njezine se pjesme pjevaju na četiri kontitneta, a njezina upornost i kontinuitet na glazbenoj sceni rezultirali su popularnošću koja nije jenjavala kroz protekla četiri desetljeća, a traje i danas. Oduvijek je plijenila pozornost dojmljivim scenskim nastupom, svojim vokalnim mogućnostima, te emotivnim interpretacijama. To su ujedno njezine najveće kvaliteta zahvaljujući kojima je dugi niz godina opstala u samom vrhu zabavne glazbe.