Luky

Ljudi s godinama prestanu slaviti rođendan. Je li ga vi slavite i što za vas znači taj dan?

Pa mislim nije nešto sad da obilježavam rođendan sa nekim pustim feštama il nekim takvim stvarima, ali drago mi je. Prva stvar to je neki tvoj dan u godini, još je moj 3.3. pa i lipo izgleda te dvi trice jedna do druge. Obično za ručak zove mater pa okupi familiju i sve tete, rođaci i to. A navečer dođe moja ekipa. Imam neke najbliže prijatelje u životu kao što je Marijan Ban, njega znate, to je moja ekipa, splitsko-morska. A u Korčuli opet neki drugi đir.

Pripremate novi album. Čekalo se na njega četiri godine kao i na prethodni. Što se događa u tom vremenu i postaje li to vaš stalni tempo objavljivanja albuma?

Pa evo izgleda na kraju da je. Meni treba četiri godine za napravit novi album. Mislim da će ovi put bit i pet godina jer prošli je izašao 2006., a ovaj će ovo lito. Možda kod muzike koja je jednostavnijeg izraza to može bit i kraće, ali ja jednostavno duboko ulazim u tu materiju i dosta dugo promišljam i taj autorski dio, pošto sam pišem i glazbu i tekstove i obično se povlačim na Korčulu. Evo, prošle godine sam bija sedam mjeseci u komadu na Korčuli. Došo sam par puta u Split nešto. Ali sedam mjeseci sam bija tamo. To sam išo na lito, 7, 8 misec sunce, more, zafrkancija. Tamo nama početkom devetoga miseca, naša ekipa počinje ić na more u ribe. Dva, tri miseca stalno na moru, parangali, mriže, vrše, a onda nakon toga kad počne bit malo hladnije, Dalmaciju svi poznaju kao nešto pitomo, sunčano, lipo, a zima u Dalmaciji je, makar zna danima bit sunčano i vedro, al kad krene bura, to je posebno ludilo. A isto tako kada krene jugo, levanat, tramontana sve su to trenuci kada ne možeš bit na moru jer je opasno. Onda se obično krene po kominima, uvati se s kraja malo liganja pa se to ispeče u kominu. Onda se bavimo nečim što je meni osobno u životu najdraže i volija bi non stop to radit a to je igrat karte, pit lipo domaće crno vino i to se zna otegnut do dugo u noć. To je meni najdraže okruženje koje se nadam da ću tamo šta češće dolazit i šta duže vrimena boravit u budućnosti. Iako sad kad krene novi album pa promotivna turneja, koncerti vjerovatno iduće dvi godine neću imat toliko vrimena za to.

Nakon toga, kad se to sve smiri, kad počne zima, ja sam prošle godine cili 11, 12 misec proveo u Korčuli, olovka, gitara, zabilješke, diktafon i postavia sam ideje koje su mi bile u glavi da mogu počet to obrađivat i snimat u studiju. Otada je već godinu dana rada u studiju.

Što utječe na vas kao autora dok pišete i skladate pjesme?

Utiče život općenito, cili život. Iako je ovo kao što znamo, a možda netko i ne zna moj treći kantautorski album, ja sam zamislia ta tri albuma ka trilogiju. Prvi je bio Ararita, Vitriol i sada Hvala. Ja u biti kroz tu trilogiju želim prikazat vječni ciklus u prirodi života, smrti i ponovnog rađanja. Ka plod, recimo, jabuka na stablu mora past mora istrunit da bi se iz sjemena rodija novi plod. Ja to u biti obrađujem na jednoj mentalnoj razini. Jer svatko od nas se puno puta u životu u ovome istom tijelu u kojem smo se rodili, umire i ponovno rađa i svaki put kad doživimo neke jake spoznaje ili jake neke promjene u životu, svaki put je ona osoba koja smo dotad bili, umrla i rodila se jedna nova jel se toga dana sve promijenilo. Kao što u prirodi taj ciklus vječno od postanka svijeta postoji tako i u čovjeku taj proces se odvija svakodnevno. Možda ljudi, kako je sve danas okrenuto na materijalno, vrlo površno žive taj unutarnji život, možda toga nismo ni svjesni. Ali ljudi koji o tome znaju, koji su inicirani u takvu vrstu razmišljanja oni u svakom slučaju dobro prepoznaju u kojoj su životnoj fazi: jesu li živi, jesu li umrli ili su se već ponovno rodili. Ja jednostavno situacije, naravno svoje, koje se događaju u meni, u ljudima oko mene ili kod onih koje čak ne poznajem, ja primijetim odvijanje takvog nekog procesa, mene takve stvari zainteresiraju i onda napišem o tome neke stihove, pismu i eto to kanije bude ono što vi vidite na televiziji ili čujete na radiju.

U kojoj ste vi sada fazi, otkrivate li nam to s novim albumom?

Je, je, je tako je. Ja sam baš sad u nekoj fazi. S obzirom da je Ararita opisivala jedno stanje života, V.I.T.R.I.O.L. koji je dosta lagan album, ja sam ga baš želio napravit hermetičnog i vrlo introspektivnoga, on je cili lagan, zatvoren. Taj album je opisiva stanje kad je sve propalo, kad su ti sve lađe potonile, kad više nemaš di i kad ponireš u dubinu svog bića i kad se ispituješ i tražiš dno dna da bi se mogao opet uzdignut ka feniks. I evo “Hvala” kao treći album, zato se zove hvala. Taj ponovno rođeni čovik koji je svatija da ipak vridi živit i da treba ić dalje. Evo na ovom albumu se okreće nova stranica. Pa i u glazbenom smislu zbog toga što će album “Hvala” na sebi imat sedam brzih, samo četiri lagane pisme. I to ima dosta žestokih pisama. Pisma koju planiramo za treći singl “Djevojka čudnih očiju” to je praktički ono punkija, žešća prangija. Tako da mislim da će ovaj treći album koncertno upotpunit moj program. Jer ja sam ima dosta laganih pisama prije. Onda sam ima koncert da bi prvi dio koncerta bio dosta lagan tako da bi 45, 50 minuta bilo dosta tiho onda bi nastupila kulminacija. Mislim da ću s ovim albumom i jesenskom promotivnom turnejom koju planiramo konačno postavit jaki koncertni program koji će moć držat, od početka do kraja koncerta, taj jedan dosta žestoki i intenzivan nivo. Mislim da će to bit također jedno okretanje stranice u koncertnom smislu i da će bit puno efektnije i interesantnije ljudima za gledat.

Utječe li na vaš rad i publika, društvene ili političke okolnosti?

Ima sigurno. Moj stav je da je univerzum splet uzroka i posljedica. Sklon sam teoriji determiniranoga kaosa, da svaki pojedini atom utiče na sve druge pa tako i ljudi jedni na druge, okolina na nas i mi na nju. Naravno da je svaki čovjek prožet sa svim tim stvarima pa tako i ja. Svi znamo da se u našoj zemlji događaju već dugi niz godina neke stvari koje mi građani ne bi htjeli da su takve, htjeli bi da živimo u uređenijoj, kvalitetnijoj životnoj situaciji, bolje uređenoj državi. Ali ja mislim da su to procesi koji trebaju proć, mi smo tu neke bebe demokracije, valjda treba vrimena da se svi ti procesi uspostave. Ostajem uvik optimističan. Ja smatram da kvalitetni ljudi mogu u koncentričnim krugovima širit pozitivnu energiju i kvalitetu oko sebe i ukoliko takvi ljudi intenzivno rade na tome, ukoliko nisu prelijeni da šire takve pozitivne vibracije ja mislim da na kraju sve mora doći na dobro.

Luky