U 71. godini života, godinu dana nakon dijagnosticirane zloćudne bolesti, preminuo je velikan hrvatske glazbene scene, Oliver Dragojević.
Kao što je Miljenko Smoje svojim Malim i Velim mistom u literarnom, odnosno televizijskom smislu proslavio Dalmaciju i Split, tako je i Oliver Dragojević u glazbenom svijetu na najoriginalniji način najširoj publici približio senzibilitet dalmatinske, ali i mediteranske glazbe.
Oliver je rođen 7. prosinca 1947. godine, a njegova glazbena ‘fantažija’ traje od trenutka kada je s pet godina u ruke uzeo usnu harmoniku – svoj prvi instrument. Od tada do danas prošlo je puno godina, a čarolija Oliverove pjesme i danas bukti jednakim sjajem. Njegova karijera veže se uz Zdenka Runjića, jednog od najznačajnijih hrvatskih skladatelja koji je za njega 1975. godine napisao pjesmu “Galeb i ja” s kojom je nastupio na Splitskom festivalu. Pjesma je bila ultimativan zgoditak i početak višegodišnje plodonosne suradnje najnakladnijeg i najnagrađivanijeg autorsko-izvođačkog dvojca. Pobravši najprestižnije festivalske i diskografske nagrade, Oliver je bio i laureat prve dodjele Hrvatske diskografske nagrade Porin koja je dobrano prošla u znaku njegove izvedbe Gibonnijeve Cesarice. Osam dobivenih Porina te odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, samo su neka od brojnih Oliverovih priznanja.
Nemoguće je nabrojati sve njegove hitove jer ih je bilo toliko puno, od melodija “Ća će mi Copacabana”, “Galeb i ja”, “Skalinada”, “Malinkolija”, “Oprosti mi, pape”, “Vjeruj u ljubav”, preko pjesama “Molitva za Magdalenu”, “Nadalina”, “Karoca”, “A vitar puše”, “Luce mala”, “Anđele moj”, “Mižerja”, “Što to bješe ljubav”, “Ti si moj san”, do hitova 90-ih i 2000-ih “Cesarica”, “Morski vuk”, “Lijepa bez duše”, “Trag u beskraju” i “Vjerujem u anđele”.
Oliver je bio anđeo naše glazbene scene, čovjek čije će pjesme vječno živjeti.
Zbogom galebe naš!
(162)
