Jura Stublić i grupa Film svojim su jubilarnim koncertom u Tvornici Kulture proslavili 40 godina od nastanka pjesme „Dijete ulice“. Radi se o prvoj pjesmi koju je Jura napisao te se ona smatra početkom njegove skladateljske karijere.
„Imamo jedan vedar pristup svemu tome i mislim da to dobro radimo. Ovdje je svaki put kad sviramo sve više ljudi. Sada sviramo u proširenoj Tvornici i tko zna kako će to završiti, jednog dana cijeli će Zagreb biti jedna velika Tvornica Kulture“, kaže Jura Stublić.
Jura i Film dugogodišnji su prijatelji Tvornice, a njihovo prijateljstvo traje već 16 godina. Kada god Stublić nastupa Tvornica je rasprodana, a Juri je posebno drago da njegove koncerte posjećuje publika svih generacija.
„To je i za očekivati jer to je takva muzika. Smatram da je naša muzika dobra, naravno neka kritičari govore o tome, ali koliko ja vidim to je najbolje što možete dobiti i ako dođete na naš koncert onda vidite kako izgleda rock and roll“, kaže Jura.
Stihovi pjesme „Dijete ulice“ koji govore:“ Nešto se mora promijeniti, znam
i ja ću biti gore na vrhu“ za Juru Stublića pokazali su se proročanskima. Iz Jure nije nestao onaj bunt s početka karijere, a Stublić kaže da sve ljude taj isti bunt može potaknuti na promjene.
„Budući da je koncert rasprodan mnogo je ljudi večeras moralo ostati vani. Nisu ih mogli pustiti u klub jer se to radi sigurnosnih razloga nije smjelo. Imate kapacitet mjesta u kome svirate i nakon određenog broja više ne možete puštati ljude. Puno ih je ostalo vani. Dakle, oni su sada ta „djeca ulice“ i mnoge od njih će to inspirirati da se bune pitajući se zašto su oni na ulici i zašto nisu unutra s ekipom te će možda oni krenuti pisati buntovne pjesme i tko zna gdje će to završiti. Jednoga dana svi će biti „djeca ulice“ “, nastavlja Jura.
Koncert je održan pod sloganom „Dijete ulice- 40 godina na ulici“ i u dva i pol sata donio je presjek Jurinih najpoznatijih pjesama, a rasprodani koncerti ovog poznatog glazbenika pokazatelj su da su njegovi hitovi iznimno vrijedna rock baština hrvatske glazbene scene.
Autor: Ana Profozić
(506)
