Vinko Coce nažalost nas je napustio na današnji dan, 27. listopada 2013. godine.
Trogirski slavuj rođen je 22. prosinca 1954. godine, a njegov glazbeni talent ostao je zapažen još u osnovnoj školi. Već s trinaest godina počeo je s vježbanjem solfeggia, dok je s petnaest postao tenor u kvintetu Mali Kanti. Klapi Trogir priključio se 1972. godine i u njoj je ostao sve do početka svoje samostalne karijere 1991. godine. Paralelno s pjevanjem u klapi, svoj talent je brusio u glazbenoj školi „Josip Hatze“ na odjelu solo pjevanja.
Vinko Coce 1983. godine postaje zborski tenor u profesionalnom mješovitom zboru splitskog HNK gdje je pjevao cjelovit operni repertoar, a prilikom asistiranja u zboru teatra Comunale iz Firence, pjevao je s glasovitim Lucianom Pavarottijem. Za vrijeme Domovinskog rata, Coce sa svojim kolegama nastupa diljem Hrvatske i u inozemstvu kako bi pružio potporu braniteljima.
Grand Prix na Splitskom festivalu 1993. godine osvaja s pjesmom „Sićaš li se, Lungomare“, 1995. godine objavljuje album „Mama, adio“, a 2000. godine postaje članom Hrvatske glazbene unije i dobiva status slobodnog umjetnika. Te godine objavljuje treći nosač zvuka „Dalmacija, more, ja i ti“, a dvije godine kasnije i četvrti album „Ane, jel’ te baca“. Peti album „More sinje“ objavljuje 2006. godine.
Pamtit ćemo ga po hitovima „Vilo moja“, „Ribari“, „Mirno spavaj ružo moja“, „Kada umrem umotan u bilo“ kao i po mnogim drugim kojima je zauvijek zadužio hrvatsku glazbenu baštinu.
(756)
