U prostorijama Croatia Records jučer je pred brojnim uzvanicima i ljubiteljima ozbiljne glazbe predstavljeno obljetničko izdanje “Stjepan Šulek – 110”.
Album s tri CD-a u izvedbi Komornog orkestra Radio Zagreba i Simfonijskog orkestra Radio Televizije Zagreb objavljen je u povodu 110. obljetnice rođenja velikog dirigenta, violinista, skladatelja, glazbenog pedagoga i akademika Stjepana Šuleka. Izdanje su predstavili Goran Končar, jedan od najboljih hrvatskih violinista i predsjednik “Fonda Stjepan Šulek”, jedna od urednica izdanja Sanda Vojković te Đorđe Kekić, supervizor izdanja.
Osim predstavljanja ovog vrijednog albuma, predstavljeno je i notno izdanje “Stjepan Šulek Sekstet”, a skladatelju i jednom od najboljih mladih vibrafonista Šimunu Matišiću uručena je Nagrada Stjepan Šulek za skladbu “Sonata za vibrafon i klavir”, koju Fond Stjepan Šulek dodjeljuje jednom godišnje, naizmjenično skladateljima i violinistima. Počašćen ovom nagradom, Šimun se zahvalio svima, a najviše svom mentoru Mladenu Tarbuku.
FOTO: Karla Matulina
Kao majstor oblika i instrumentacije, Šulek je i sam skladao opsežna djela za orkestar, stoga ne iznenađuje što je i kao dirigent najčešće odabirao velike simfonije bogate instrumentacije, poput “Patetične” Čajkovskog, Schubertove “Pete simfonije” ili pak “Sedme simfonije” Sergeja Prokofjeva. Istovremeno, kao vrsni violinist i zaljubljenik u baroknu glazbu, redovito je izvodio Bachovu “Passacagliu” i “Fugu” u Respighijevoj obradi za orkestar. Posegnuo je i za Sorkočevićevim ranoklasicističkim Simfonijama te ih obradio kako bi ih približio suvremenom izvodilačkom gudačkom korpusu.
FOTO: Karla Matulina
Na ovom albumu nalaze se odabrane snimke iz Fonoarhiva Hrvatske radiotelevizije u kojima se Šulek pojavljuje u ulozi dirigenta. Na području vokalne glazbe Šulek je napisao jednu kantatu, koja se također nalazi na albumu, dva ciklusa solo pjesama i jedno zborsko a cappella djelo. Kantata “Zadnji Adam (1964.)”, na stihove Silvija Strahimira Kranjčevića, angažirana je skladba u kojoj se Šulek, ruku o ruku s pjesnikom, fanatično buni protiv sudbine, to više što intimno nije sasvim siguran u pobjedonosni ishod te borbe. Iako elokvencija Kranjčevićeve poeme mjestimice poprima patetičan prizvuk, što se neminovno odražava i u glazbi, glavna i osnovna misao pjesnikova “Zadnjeg Adama” dobiva u Šulekovoj kantati pečat jedinstvenog umjetničkog doživljaja.
Stjepan Šulek dobitnik je brojnih priznanja i nagrada za svoj iznimni rad, a ovaj trostruki album “110” podsjetnik je na njegov neizbrisiv trag u povijesti hrvatske glazbe
(15)
