'Triptih' – glazba vjerske baštine hrvatskog puka

Nosač zvuka ‘Triptih’ ostvaren je u suradnji tri zagrebačke klape: ženske klape Dišpet, mješovite klape Slavić i muške klape Pižolot.

Ovaj novi Laudatov nosač zvuka donosi napjeve tematski raspoređene u tri zasebno razrađena dijela: pjevane molitve i dijelovi glagoljaške mise, sprovodni napjevi bratovština te pjesme spjevane na probrane stihove Šibenske molitve, Molitve suprotive Turkom i na tekst Bašćanske ploče.

Od izuzetne važnosti u pripremi materijala za ovaj album bili su terenski radovi Stjepana Stjepanova (radovi vezani za glagoljaško pjevanje na području Poljica) i akademika Jerka Bezića (stručni radovi o glagoljaštvu na zadarskom području). Jednostavnim i diskretnim intervencijama napjevi su prilagođeni klapskom pjevanju, a sve s namjerom da se njihov izvorni duh prenese što vjerodostojnije.

Molitve (Zdravo Marijo i Otče naš) i odabrani dijelovi mise (Gospodin pomiluj, Aganjče Božji i Viruju) sežu u najstarije razdoblje crkvenog pjevanja na području Hrvatske. Suvremenom interpretacijom i zvukom, tim gotovo zaboravljenim ili potpuno nepoznatim napjevima udahnut je novi život, bez narušavanja mistike stare crkvene glazbe.

Dojmljiva je izvedba Zdravo Marijo, gdje muški i ženski glasovi zajedno daju snažan i moćan zvuk posebne zvonkosti.
U pjesmi Viruju klapskom zboru suprotstavljen je par muških pjevača koji dominiraju izrazito dojmljivom izvedbom u zanimljivom kontrastu sa suvremeno obrađenom ritmičnom „jekom“ zbora.

U središnjem dijelu ‘Triptiha’ predstavljen je niz sprovodnih napjeva. Nositelji pjevanja su muški glasovi, a napjevi Oslobodi me, Prosti mi Gospode, Milo mi je što usliši Gospod ispjevani bez osobito razrađene dinamike, zazivajući prostodušnu i predanu vjeru naroda.

Kulminacija se postiže napjevom Dan od gnjeva u kojem se postepenom glasovnim uzdizanjem ponovno uključuje cijeli zbor.

Posljednju cjelinu programa čine pjesme spjevane po književnim predlošcima. Molitva suprotiva Turkom na stihove Marka Marulića, uz gostovanje Stjepana Večkovića na tradicijskim glazbalima i dramskog umjetnika Ivice Pucara, vjerno uprizoruje srednjovjekovne bitke.

Pjesme Šibenska molitva i Bašćanska ploča, snažno odzvanjaju duhom svojih glagoljaških uzora. Tako se u Šibenskoj molitvi stiče dojam da glazba prirodno izranja iz ritma molitve, dok je u Bašćanskoj ploči zahtjevan i arhaičan tekst originalno pretočen u netipičan klapski glazbeni obrazac, stvarajući tečnu cjelinu.