Snimio je prvi album “Buntovnik s razlogom” koji se socijalno angažiranim tekstovima pokazao gotovo vizionarskim. Nakon tri albuma sa socijalno angažiranim tekstovima, kako se ne bi ponavljao, odlučio je napraviti zaokret pjesmom “Još tvog je poljupca”, koja je i nagrađena na Zadarskom festivalu. Krenula je faza ljubavnih pjesama, a brojne tadašnje nastupe na festivalima dožio je kao nužno zlo determinirano centralizacijom svega, pa i medija:

“Jedina šansa ljudi iz Splita da budu na televiziji da uzmu tisuću kuna ja to tada nisam moga, jedina je šansa bila pojaviti se na popularnom Splitskom festivalu. Ja osobno nikada ne bih išao na festivale. Pjesma “Sanja” na Zadru nije imala veze s festivalom. Uvijek me prati to da ja tu ne pripoadam, pejsma Mulac apsolutno ne pripada žanrovski bila je preagresivna pjesma.”

Ipak, katkad je napravio neku profesionalnu pogrešku, zbog loše procjene. Tako je bilo s velikim hitom “Moj lipi anđele” koju je prepustio Oliveru Dragojeviću:

“Povijest te pjesme je bila da je mene Runjić pitao da napišem pjesmu za Zrinku, napisao sam ju misleći da svoju ženu, odlučio sam da je to pjesma za ženu. Onda je Runjić rekao da to nije pjesma za zrinku i stajala je u ladici. Prijatlejica me pitala imam li pjesmu za Olivera i tako sam mu dao da posluša, ma kakva ženska. Sve skupa priča oko te pjseme je vrhunska, možda čak i povijesna.”

Hari je danas sretan čovjek, nema materijalnih problema, napisao je mnoge pjesme nagrađene na festivalima, dosta i sam nastupa i neke su mu pjesme pravi hitovi. Treba istaknuti nekoliko hitova kao što su “Moje si more”, “I sve dok dišem”, “Kad bi se moga rodit”, “I sve dok dišem”. Međutim, ne uspijeva izbjeći posljedice teške socio- ekonomske situacije koja ga okružuje:

“Ne možeš ostat neempatičan na neke stvari, puno sam humanitarnih nastupa odradio za bolesnu djecu, uvijek mislim o svojoj djeci.”

Hari ima još nekoliko profesionalnih želja:

“Ja sam sebi u startu postavio cilj da moja pjesma završi na albumu neke zvijezde da zaradim milion eura, hoću koncert u Areni Zagreb i napravit ću najbolji koncert koji je moguće. Nekad se osjećam mali kad vidim strane koncerte, mi to ne možemo jer smo presiromašna država. Volio bih imati 20 ili 30 izvođača iza sebe da to bude doživljaj koji ću do kraja života nositi u srcu. Vodi me nevidljiva božja ruka, zaslužan sam 50 posto a ostalo viša sila jer nemogu neke stvari objasnit šta sam napisa.” 

(2500)

Hari Rončević