Na današnji dan, 10. siječnja 2011. godine napustio nas je Boško Petrović, velikan hrvatske i svjetske jazz scene, vibrafonist i skladatelj nadahnut američkim jazzom, svjetskim evergrinima i folklornom tradicijom.
Bio je neumorni pokretač zagrebačke i hrvatske jazz scene. Krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća osniva Zagrebački jazz kvartet, sastav koji se svojim stilom muziciranja potvrdio kao europska vrijednost. Poslije je vodio i druge hrvatske, ali i međunarodne sastave: Zagrebački jazz kvintet, B.P. Convention, B.P. Convention Big Band, B.P. Club All Stars, Boško Petrović Trio i druge.
U Zagreb i Hrvatsku je, od davnih šezdesetih godina prošloga stoljeća pa do odlaska, dovodio svjetska imena jazza, poput Johna Lewisa, Nielsa Pedersena, Alvina Queena, Arta Farmera, cijelu postavu Weather Reporta i mnogih drugih svjetskih majstora. Njegov „B.P. Club” u zagrebačkoj Teslinoj ulici od 1988. godine postaje mjesto okupljanja domaćih i svjetskih jazz glazbenika.
Boškova cjeloživotna promocija jazza posebno je vidljiva u njegovu edukativnom radu s mladim talentima i kroz osnivanje Međunarodnog Jazz Festivala i Ljetne škole u Grožnjanu, u kojoj su stasali mnogi danas afirmirani jazz glazbenici. No, njegova ostavština nije samo u nemjerljivom utjecaju na glazbenike i sastave, nego je to i njegov raznovrstan i pozamašan skladateljski opus. Neke od njegovih skladbi, primjerice ‘Green Lobster Dream’, „Blue Sunset” ili ‘With Pain I Was Born’, ostaju trajne vrijednosti hrvatskog glazbenog stvaralaštva. Ostavštine koja i dalje živi, ne samo u bogatoj Boškovoj diskografiji, već i u posvetama brojnih jazzista, njegovih suradnika i učenika.
Jedna od posljednjih, stigla je u godini desete obljetnice Boškova odlaska. Njegov učenik, vibrafonist i skladatelj Šimun Matišić, okupio je vrhunsku postavu glazbenika s kojom je odsvirao neke od najpoznatijih Boškovih skladbi, uz autorsku posvetu Bošku i ‘njegovu’ Grožnjanu.
(17)
