U zagrebačkom klubu Sax sjajni klavijaturist Jurica Leikauff, zajedno s vanserijskim pratećim sastavom i gostima, predstavio svoj autorski prvijenac “Rush”, potvrdivši fenomenalnom svirkom ocjenu kritike da je riječ o jednom od najjačih instrumentalnih izdanja u zadnje vrijeme.
Od samog je početka nastupa bilo očito zbog čega ovaj album zaslužuje tu titulu: Leikauffov izuzetan kompozitorski i aranžerski talent pokazao je da besprijekorno funkcionira i u situaciji izvođenja uživo – atraktivni funk i jazz ritmovi njegovih kompozicija stvorili su fantastičnu atmosferu na koju je publika reagirala punom snagom, euforičnim odobravanjem izvedbe, pa čak i plesom.
Nevjerojatna ritam sekcija, koju čine Kristijan Zebić na bubnjevima, Krešimir Linke na udaraljkama, Dubravko Vorih i Nikola Jerković na bas gitari te Davor Doležal na gitari, nametnula se kao jedna od najimpresivnijih na ovim prostorima, krećući se podjednako uvjerljivo u stilovima od old-school funka kompozicije “Požega Stroke”, preko laganijeg acid-jazza “Hank’s Thing” pa do modernog funk-fusiona “Fusie Q”.
Preko te moćne podloge izmjenjivala su se spektakularna sola naših najvećih puhačkih virtuoza: Mirona Hausera na trombonu, Zvonimira Bajevića na trubi te saksofonističkog trijumvirata Mario Bočić-Ivica Premelč-Igor Geržina, od kojih je svatko doprinio svirci svojim prepoznatljivim sviračkim glasom i neusporedivim vladanjem instrumentom.
Tu na svaki način izuzetnu grupu potpuno je suvereno predvodio Leikauff, bilo kao član ritam sekcije čije su Hammond orgulje i raznovrsni klavijaturistički zvukovi zaokruživali dojmljivu zajedničku svirku, bilo kao izuzetan solist koji jednako impresionira na najrazličitijim tipovima klavijatura. Jedan od najupečatljivijih dijelova koncerta bila je i njegova solo posveta svojim klasičarskim početcima – jazzerski interpretirana Beethovenova “Za Elizu” na koju su prisutni reagirali s nepodijeljenim oduševljenjem.
Pored takve rijetko viđene svirke bilo je neizbježno da publika traži još pa je višestruki bis, pored Leikauffovih autorskih kompozicija, obilježen i jednim klasikom jazza: kultnom “Spain” Chicka Coreae, na kojoj su se kao solisti posebno iskazali Doležal i Vorih.
Temeljem ovakve promocije, Leikauff i njegov sastav nedvojbeno su se nametnuli kao predvodnici ovdašnje instrumentalne scene, a “Rush” ustoličili kao njezino ključno izdanje.
(337)
