Oliver Dragojević rođen je na današnji dan, a njegova ostavština u obliku pjesama upisala je poseban status u hrvatsku glazbu i kulturu.
Nakon 23 studijska izdanja, mnogih kompilacija te nagrada publike i struke, jedan je od najuspješnijih hrvatskih glazbenika.
Svoju ljubav prema glazbi pokazao je još kao dijete svirajući usnu harmoniku, kasnije klavir, pa klarinet i gitaru. 1964. godine počinje svirati u grupi Batali, a nakon tri godine nastupa na Splitskom festivalu s pjesmom „Picaferaj“ na kojoj je prvi puta surađivao s Zdenkom Runjićem.
Oliverovu karijeru koja je trajala više od 50 godina, uvelike je obilježila suradnja sa skladateljem Zdenkom Runjićem. „Skalinada“, „Malinkonija“, „Oprosti mi, pape“, „Vjeruj u ljubav“ i „Molitva za Magdalenu“ neke su od najvećih uspješnica koje su proizašle iz suradnje Dragojević – Runjić.
Uz Zdenka Runjića Oliverovu karijeru obilježili su i autori Jakša Fiamengo i Momčilo Popadić. Fiamengo je pisao pjesme kao što su „Nadalina” i „Ništa nova“, dok je Popadić odgovoran za „Lišine“, „Ča je život vengo fantažija“ i „Oprosti mi pape“.
U Oliverove uspjehe ubrajaju se i njegovi nastupi u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji, te Opera Houseu u Sydneyju koji će ostati upamćeni kod nas, ali i u svijetu. U ožujku 2018. godine primio je Porin za životno djelo, a napustio nas je samo četiri mjeseca nakon, 29. srpnja.
(6)
