U prodaji je četvrti album Ljerke Očić iz ciklusa “Zvuci hrvatskih povijesnih orgulja” koji sadrži 10 skladbi iz razdoblja talijanske ranobarokne i barokne orguljske glazbe. Očić je za ovo izdanje izabrala skladbe Girolama Frescobaldija, najvećeg majstora talijanskog ranog baroka te Bernarda Pasquinija, vodeću osobnost talijanskog baroknog razdoblja. Iz bogatog repertoara ova dva vrsna skladatelja, Očić je snimila pet skladbi koje je odsvirala na orguljama Petra Nakića iz 1756. / 1759. godine koje se nalaze u Nadžupskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Rabu. Ton majstori bili su višestruki dobitnici Porina Alan Šnajder i Božidar Pandurić, fotografije su snimili Tomislav Heferer, Fran Krsto Očić i Mirko Jankov, a za likovno oblikovanje izdanja zaslužna je Antonija Erceg.
Ovaj ciklus nosača zvuka zamišljen je kao mala kronika hrvatske orguljske tradicije, svjedočanstvo o nasušnoj potrebi žitelja ove zemlje za glazbom koja je kroz povijest svakodnevno živjela i rasprostirala se sakralnim prostorima izuzetne ljepote. Ciklus je smišljen kao “hommage” regionalnim osobinama, školama i radionicama, njihovim različitostima, a istovremeno i suptilnim vrlinama, koje svojom individualnom estetikom ocrtavaju ugođaj minulog vremena, a istovremeno zvukovnom vibracijom povezuju prošlost sa sadašnjošću. Na dosadašnjim, ali i na budućim izdanjima u sklopu ovog ciklusa, Očić je izabrala šest instrumenta koji mogu na neki način predstavljati i Sjever i Jug u obilju sačuvanog instrumentarija.
Ljerka Očić jedna je od najistaknutijih hrvatskih glazbenih umjetnica. Nakon završenog studija u Ljubljani u klasi prof. Huberta Berganta nastavila je usavršavanje kod svjetski priznatih umjetnika i pedagoga poput Gastona Litaizea (Francuska), prof. Dr. Michaela Schneidera (Njemačka) i prof. Luigija Celeghina (Italija). Nastupala je u gotovo svim europskim zemljama, SAD-u, Australiji i Aziji na znamenitim orguljama održavši preko 1300 koncerata. Djeluje kao redovni profesor orgulja, komorne glazbe i kolegija “Povijesna izvođačka praksa” na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, članica je međunarodnih žirija orguljaških natjecanja te dobitnica niza međunarodnih i domaćih priznanja, među kojima se ističu Nagrada Milka Trnina 1993. godine te dvije nagrade Porin za najbolji album i najbolju solističku izvedbu koncerata J.S. Bacha (nach Vivaldi) u 2000. godini. Dobitnica je i Nagrade za doprinos glazbenoj umjetnosti Američkog biografskog instituta, a za svoj pedagoški rad, primila je godišnju nagradu Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga 2008. godine. 2011. godine primila je najvišu Državnu nagradu u kulturi, Godišnju nagradu “Vladimir Nazor” za četverostruki album “Hrvatska orguljska glazba”.
(207)
