U godini kada je preminuo skladatelj i orguljaš, akademik Anđelko Klobučar (Zagreb, 11. srpnja 1931. – 7. kolovoza 2016.), kao i u osamdesetoj obljetnici postavljanja orgulja u katedrali sv. Petra u Đakovu (1936.), rodila se ideja da glazbeno ostvarenje što ga je učinio Klobučar na orguljama đakovačke prvostolnice u svibnju 1975. godine, do sada dostupno samo na gramofonskoj ploči, osuvremeni i ponovno objavi kao hommage ovom hrvatskom autoru i interpretu svjetskog glasa.
Rezultat je nosač zvuka sa sedam opsežnih orguljskih skladbi sedmorice hrvatskih skladatelja 20. stoljeća (F. Dugan, F. Lučić, A. Vidaković, M. Ruždjak, N. Devčić, D. Detoni i sâm A. Klobučar) izvedenih na orguljama đakovačke katedrale, jednom od najvećih instrumenata te vrste u Hrvatskoj.
Ovo izdanje je ponajprije dragocjeno zbog samih skladatelja i njihovih skladbi, jer svjedoče o bogatom i stilski raznolikom skladateljskom pristupu glazbi za orgulje i samim orguljama kao instrumentu: u vremenskom luku od pedesetak godina u kojima su nastajale skladbe, susrećemo ‘klasični’ glazbeni izričaj, ali i avangardu u punom smislu riječi. Vrijednost ove snimke i njezine ponude u suvremenom obliku danas je značajna i po tome što se uopće mogu čuti i doživjeti skladbe koje su rijetko ili uopće nisu na programima orguljaških koncerata. Niz skladbi koje ovdje nalazimo kazuje nam kako su mnogim hrvatskim skladateljima orgulje predstavljale izazov i nadahnuće te su stvarali gonjeni stvaralačkim porivom, ne mareći za popularnost i odobravanje.
Vrijednost ovoga izdanja uvelike počiva i na samom Anđelku Klobučaru, koji je tada bio u punoj interpretativnoj i skladateljskoj snazi i koji je u vrijeme nastanka ove snimke jedini u Hrvatskoj bio kadar ponuditi takav orguljaški program.
Njemu, u godini njegove smrti, posvećujemo trud i skrb oko ovog izdanja njegovih majstorskih izvedbi, svjesni veličine cjelokupnog njegova doprinosa kako orguljaškoj glazbi uopće, tako i onoj crkvenoj, liturgijskoj.
I konačno, zanimljivost i važnost ovoga ponovljenog izdanja stoji i u mogućnosti da se posluša i doživi zvuk dragocjenih orgulja đakovačke katedrale koje su u vrijeme snimanja ovih skladbi bile znatno, dvostruko mlađe. Toga svibnja 1975. godine, imale su nepunih četrdeset godina, te se i ne može ne primijetiti ‘mladost’ zvuka koji su u ono doba pružale. Danas, osamdeset godina od njihovog postavljanja i kolaudacije itekako se čuje da ove orgulje trebaju temeljitu, stručnu obnovu jer je u njihovom složenom pneumatskom sustavu puno toga dotrajalo, pa i prešlo granicu ‘roka trajanja’. Ovo izdanje neka bude i apel za njihovom obnovom, kako bi se ponovno oglasile u punom bogatstvu zvukova.
(147)
