Oliver Dragojević rođen je na današnji dan, 7. prosinca 1947. godine.
Oliver je već s pet godina pokazao interes za glazbu svirajući usnu harmoniku. Kasnije je svoju strast razvijao preko klavira, a potom i klarineta te gitare. U grupi Batali počinje svirati 1964. godine, a tri godine poslije s pjesmom „Picafreaj“, na kojoj je prvi puta surađivao s Zdenkom Runjićem, nastupa na Splitskom festivalu.
Suradnja sa skladateljem Zdenkom Runjićem dovela je do nekih do pjesma koje su obilježile Oliverovu karijeru, poput „Skalinada“, „Milankonija“, „Oprosti mi, pape“, „Vjeruj u ljubav“ i „Molitva za Magdalenu“. Godine 1975. Oliver prvi puta izvodi Runjićevu pjesmu „Galeb i ja“ na Splitskom festivalu.
Oliverovu karijeru obilježili su i autori Jakša Fiamengo i Momčilo Popadić. Fiamengo je pisao pjesme kao što su „Nadalina” i „Ništa nova“, dok je Popadić odgovoran za „Lišine“, „Ča je život vengo fantažija“ i „Oprosti mi pape“. U Oliverove uspjehe ubrajaju se prestižne festivalske i diskografske nagrade, a njegovi nastupi u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju ostat će upamćeni kod nas, ali i u svijetu. Oliver je, zahvaljujući “Cesarici”, postao laureat prve dodjele diskografske nagrade Porin 1994. godine, a u ožujku 2018. primio je i Porina za životno djelo. Prerano nas je, nažalost, napustio 29. srpnja 2018. godine, no njegove pjesme i dalje su s nama.
(16)