Oliver Dragojević napustio nas je 29. srpnja 2018., u 71. godini života. Ovaj velikan i legenda hrvatske glazbe kroz više od 50 godina veličanstvene karijere jedinstvenim glasom osvojio je svijet, a njegova ostavština zauvijek će ostati upisana u povijest hrvatske glazbe i kulture.

Svoju ljubav prema glazbi pokazao je još kao dijete svirajući usnu harmoniku, kasnije klavir, pa klarinet i gitaru. 1964. godine počinje svirati u grupi Batali, a nakon tri godine nastupa na Splitskom festivalu s pjesmom „Picaferaj“ na kojoj je prvi puta surađivao sa Zdenkom Runjićem, a rezultirala je klasicima kao što su „Skalinada“, „Malinkonija“, „Oprosti mi, pape“, „Vjeruj u ljubav“ i „Molitva za Magdalenu“.

Uz Zdenka Runjića Oliverovu karijeru obilježili su i autori Jakša Fiamengo i Momčilo Popadić. Fiamengo je napisao „Nadalinu” i „Ništa nova“, dok je Popadić odgovoran za „Lišine“, „Ča je život vengo fantažija“ i „Oprosti mi pape“.

Najprestižnije diskografske i festivalske nagrade, zatim nastupi u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju najbolje govore o Oliverovoj veličini. Dobitnik je glazbene nagrade Porin na prvoj dodjeli 1994. godine, koja je velikim dijelom prošla u znaku Gibonnijeve skladbe Cesarica, hitom koji je dva desetljeća kasnije proglašen najuspješnijom hrvatskom pjesmom svih vremena.

U ožujku 2018. godine Oliver je dobio nagradu za životno djelo koju su u njegovo ime primili Gibonni, Petar Grašo i Siniša Škarica. Nakon brojnih nagrada publike i struke, više od 20 studijskih izdanja i brojnih kompilacija, jedan je od najuspješnijih hrvatskih glazbenika.

(13)

Prije sedam godina napustio nas je velikan hrvatske glazbe – Oliver Dragojević