Jedan od najpoznatijih čuvara dalmatinske glazbene baštine, muzikolog, aranžer, skladatelj i dirigent, Ljubo Stipišić Delmata, napustio nas na današnji dan 9.10. prije devet godina u 74. godini života.
Ljubo Stipišić Delmata rođen je 28. rujna 1938. godine u Splitu, gdje je glazbeno obrazovanje stekao kod Josipa Zajčića i Silvija Bombardellija. U svoj skladateljski opus ubraja pretežito vokalnu glazbu za klape i zborove koju je temeljio na pučkoj tradicijskoj baštini, a upravo ta, pučka tradicija, obilježila mu je cijeli život.
Za života je pisao poeziju na vlastitom leksiku čakavske tradicije, što je rezultiralo posebno uspješnom, sada kultnom skladbom, „Dalmatino povišću pritrujena“, nakon koje su uslijedile „Sa Lepanta sunce moje“, „Vaki umre u postolin“, „Zlata jemaš, dare primaš“, „Intrade san popi“, „Namisto molitve“ i mnoge druge.
Poznat je i kao osnivač i voditelj brojnih klapa (Jeka Jadrana, Oktet DC, Kantaduri, Trogir, Vokalisti Salone), a svoju vokalnu virtuoznost pokazao je i u većim vokalnim oblicima, kantantama (Zaplakalo dite na žudinski kanat, Dignite barjak za neznane i male, Hrvatska suita) i oratorijima (Matija Ivanić, Kalvarija, Misa Croatie redivivae, I rič se čovikom učini).
Ljubo Stipišić Delmata svoju tradiciju promovirao je na više načina, pa je tako poznat i kao suosnivač Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, Solinske ljetne priredbe, Sućuračkih prikazanja, Smotre dalmatinskih klapa na Klisu, Susreta dalmatinskih klapa Sudamja, Korizmenog glagoljaškog tradicionalnog pučkog pjevanja u Velikom tjednu Puče moj te Pasionske baštine u Zagrebu.
Osim što je pisao brojne zbirke narodnih napjeva te više književnih djela, utemeljio je časopis Bašćinski glasi, pokrenuo večer čakavskog pjesništva u Podstrani „Ča pod Perunom“, a izlagao je i likovna djela. Život su mu obilježila i brojna priznanja poput Nagrade grada Splita (1985., 1993.), Nagrade grada Solina za životno djelo (1996.), Nagrade županije Splitsko-dalmatinske za životno djelo (1997.) te odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997.).
Ukratko, neprežaljeni Ljubo Stipišić Delmata jedan je od očeva „dalmatinske pisme“ i njezine renesanse na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, a njegovi biografski podaci i stvaralaštvo nastavljaju fascinirati brojne generacije koje ga tek otkrivaju. Svoju „glazbenu crtu“ generacijski je prenio i na svog sina, Zlatana Stipišića Gibonnija.
(140)
