Trostruki album 'Gold collection' Pere Gotovca

U prodaji je trostruki album “Gold collection” sa skladbama dirigenta, skladatelja i dugogodišnjeg glazbenog urednika Jugotona, Pere Gotovca. U svojoj dugogodišnjoj, impozantnoj karijeri, Gotovac autorski potpisuje pjesme u izvedbi najpopularnijih hrvatskih pjevača – Ive Robića, Vice Vukova, Ane Štefok, Arsena Dedića, Gabi Novak i mnogih drugih. Napisao je i niz orkestralnih djela, dječjih pjesama te glazbu za film, kazalište i televizijske serije. “Gold collection” Pere Gotovca iznimno je vrijedno izdanje koje sadrži dva CD s njegovim autorskim skladbama među kojima su “Prva ljubav” u izvedbi Ive Robića, “Mesec, seno i noć” u izvedbi Tugomira Alaupovića, “Tebi, grade moj” koju su otpjevali Zdenka Vučković i Arsen Dedić te brojne druge šlagere i šansone u izvedbi najpopularnijih izvođača 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Na trećem CD-u su skladbe koje maestro Pero Gotovac potpisuje kao aranžer među kojima su “Znat ćeš” Matt Collinsa, “Večer na robleku” Grupe 220, “Beli most” Vice Vukova i ostale.

Ukupno 60 skladbi Pere Gotovca na tri CD-a pokazuju njegovu svestranost i talentiranost zbog koje je i kao dugogodišnji Jugotonov glazbeni urednik imao savršen osjećaj za velika glazbena djela koje danas ubrajamo u antologijska poput “Naši dani” Grupe 220 i “Dnevnik jedne ljubavi” Josipe Lisac. Gotovac je dobitnik mnogobrojnih priznanja i nagrada što ih je zaslužio tijekom duge i plodonosne karijere među kojima je i Porin za životno djelo koji mu je uručen 2000. godine za doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi.

U predgovoru izdanja “Gold collection” Pere Gotovca, njegov nasljednik na uredničkoj funkciji Jugotona, a potom Croatia Recordsa, Siniša Škarica je napisao: “Gotovčev aranžerski rukopis posebno je poglavlje njegova diskografskog opusa. Ta sposobnost kojom su se isticali veliki svjetski diskografski urednici (iliti artist & repertoire ljudi) iz 50-ih i 60-ih, poput Amerikanca Mitcha Millera, Britanca Norrieja Paramura ili susjeda, Italijana Ennia Morriconea, bila je uvjetovana visokom glazbenom pismenošću. Urednik nije samo prepoznavao, imao sluha za buduću zvijezdu top-lista, već joj je birao repertoar, producirao ga, tehnički dotjerivao u uvjetima studijskog rada, često pisao aranžmane i dirigirao orkestrom, a nerijetko je darivao i vlastitim skladbama. Uz Stipicu Kalogjeru, kod nas, kao aranžer, prvi je koristio barokne handlovske figure u štrajhu pop glazbe, prvi će priključiti gudaće rock grupi (uz mlađega sarajevskog kolegu Esada Arnautalića, koji je to učinio s instrumentalnim Indexima 1964.), pa će aranžmani za Vučerovo “Pismo”(D. Britvić) 1965. i Metikoševu “Znat ćeš” (A. Dedić) 1966. postati oglednima za takovu suradnju.

S one skladateljske strane, njegove “Mesec, seno i noć” i “Na vajnkušeku glava” sa Zagrebačkih festivala 1962. i 1963. (na stihove Drage Britvića i Norberta Neugebauera) utjecat će na to da se nekoliko godina potom specifikum kajkavske popevke izmjesti u arkadijski ambijent Krapine. O slavnoj “Baladi”, koju je komponirao na stihove pjesnika Zvonimira Goloba, već je puno rečeno, ako ništa drugo tragičnim povodom odlaska jednog od tužnih Gotovčevih slavuja, neponovljive Ane Štefok. Ipak, treba naglasiti da “Balada” predstavlja neobično uspješan spoj medievalne minezingerske melankonije i sugestivna ariosa sjevernohrvatskog folklora, nešto slično će tek u drugoj polovici šezdesetih uspjeti velikim zapadnoeuropskim i američkim uspješnicama poput “Love is Blue” ili “Scarborough Fair”.”