Vlatko Stefanovski u kvartet formaciji u Lisinskom – od 7/8 mjere do potpune ekstaze

Najveći gitarist naših prostora i zasigurno jedan od najboljih u Europi, ali i puno šire, Vlatko Stefanovski, nastupio je sa svojim triom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog ovog utorka, 7. prosinca.

Na iznenađenje publike, trio je ubrzo postao kvartet, a još veće iznenađenje uslijedilo je kada se na pozornici nenajavljeno pojavio Rade Šerbedžija. Koncert je započeo “uspavano”, ali u smislu da su ga Vlatko, njegov sin Jan za bubnjevima i Ivan Kukić na basu, otvorili s “Uspavankom za Radmilu M.”. Mnogobrojna publika dobila je potom i “Vlatkovo oro” koje je najavilo dolazak Damira Imerija za klavijature i Hammond orgulje. Takvu formaciju ne pamtimo od Leba i soli, a bila je to prava prigoda da se zasviraju i neke pjesme u drugačijim aranžmanima ili neke koje baš zahtijevaju zvuk klavijatura ili orgulja. Uslijedile su “Seir”, “Kandilce”, “Verba, nadež, ljubov”, “Gypsy Song”, “Ne si go prodavaj Koljo”, ali i ubrzavanje mjere, od sedam-osminske uz “7/8 oro”, preko jedanaest-osminske uz “Kalajdžisko oro”, do trinaest-osminske uz “Pelistersko kolo”. Publika je doslovno dovedena do potpune ekstaze, čemu je pridonijela i virtuoznost pojedinih članova benda, ponajviše Vlatka, ali i sina Jana.

Foto: Samir Cerić Kovačević

Rade Šerbedžija je prije izvođenja pjesme “Eleno kerko” odaslao važnu poruku publici, naslonivši se na četiri desetljeća dugo prijateljstvo s Vlatkom, a prisjetivši se jednog koncerta Leba i soli u Domu sportova u Zagrebu. “Iskreno prijateljstvo je najvažnije od svega”rekao je Rade i dobio veliki aplauz publike te potom uz Vlatkov kvartet izveo ovu, jednu od najpoznatijih i najljepših makedonskih narodnih pjesama. Bila je to prigoda i za posebnu svečanost – direktor Hrvatske diskografske udruge Želimir Babogredac uručio je Vlatku najveće diskografsko priznanje – Multi-platinum award za iznimna diskografska dostignuća.

Foto: Samir Cerić Kovačević

Foto: Samir Cerić Kovačević

Iako je koncert bio najavljen kao unplugged, Vlatko je rekao da je hibrid nekako najbolji u svemu pa je posegnuo za svojom sada već prepoznatljivom headless električnom gitarom koju je za njega izradio Miroslav Tadić te započeo električnu set listu pjesama. Izveli su prije svega pjesme s aktualnog albuma “Taftalidze Shuffle”, osim naslovne i “Ogledalo” te “Funky Junkie”, a potom su nas vratili u vremena jedne od najboljih grupa naših prostora svih vremena, Leba i soli. “Ja nisam tvoj”, “Čuvam noć od budnih”, “Mamurni ljudi”, “Kao kakao”, “Čukni vo drvo” i “Bistra voda” bile su i više nego dovoljne. Iako Vlatko često zna istaknuti kako nakon “Bistre vode” nema više smisla išta izvoditi, na nagovor publike koja je stojećim ovacijama nagradila trio, odnosno kvartet, ekipa se vratila na pozornicu i nakon dugo godina imali smo prilike čuti “Aber dojde donke” u punom kapacitetu. S obzirom da je ovo bila osim glazbene i makedonska večer, najbolji mogući završetak je pjesma “Skopje” zbog koje je i dio publike ustao sa svojih stolica te zaplesao i zapjevao.

Dva i pol sata trajala je vrhunska glazbena predstava pod redateljskom palicom Vlatka Stefanovskog, a samo je pitanje vremena kada će se redatelj sa svojom glazbenom postavom ponovno vratiti u Zagreb. Nadamo se uskoro, jer nikada dosta izvrsne glazbe i vrhunskih virtuoznih glazbenika na jednom mjestu.

Naslovna fotografija: Samir Cerić Kovačević

(17)

Vlatko Stefanovski u kvartet formaciji u Lisinskom – od 7/8 mjere do potpune ekstaze