Boris Novković i Noćna straža – Dok svira radio

Godina: 1988 |

Rođen 25. 12. 1967. godine u Sarajevu, Boris Novković potječe iz glazbene obitelji, otac Đorđe Novković jedan je od najvećih hrvatskih autora zabavne glazbe i majka Ozana je profesorica glazbe.

Prvi album snima 1986. godine pod nazivom “Kuda idu izgubljene djevojke”, a u cjelosti ga producira Senad Galijašević. Realizirao ga je bez ikakve najave, niti ga je bilo ko u muzičkoj javnosti očekivao, premda je Boris nešto ranije već napisao nekoliko pjesama za druge izvođače (1983. “Bongo bongo” za Srebrna krila, potom pjesme za Alena Slavicu, Dadu Jelavića, Randez Vous i druge). Album je prodan u tiražu od 120.000 primjeraka, a pjesma “Kuda idu izgubljene djevojke (Tamara)” preko noći je postla mega hit.

Drugi album Jači od sudbine, izdan 1987. godine, producirao je Nikša Bratoš i imao je još bolju prodaju od prvog albuma. S dosegnutim tiražom od 160.000 primjeraka, postao je najprodavaniji Borisov album. Na albumu se našao i prepjev pjesme Erica Claptona “I’ll Cry Tommorow”, u Borisovoj izvedbi “Plakat ću sutra”.
Opredjeljujući se za mekani pop, vrlo brzo je stekao brojnu publiku među mlađom generacijom. Imao je idealni izgled tinejdžerskog idola, pažljivo je gradio medijsku sliku i uz sebe imao provjerene autore,producente i aranžere kao što su Senad Galijašević, Marina Tucaković, Alka Vuica, Oliver Mandić, Nikša Bratoš, Laza Ristovski i drugi, a i sam je uspješno pisao pitke pop pjesme.

Za treći album Dok svira radio Boris je formirao grupu Noćna straža, koja će postati njegov stalni prateći bend. Počeli su u postavi Saša Zalepugin (gitara), Božidar Kozjak (gitara), Zvonimir Bučević (bas) i Davor Vidiš (bubnjevi), no kasnije su se članovi vrlo često mijenjali. S bendom iza sebe, ovaj put je Boris napravio album sa izrazitijim rock zvukom, a jedna od tema opet je bila obrada – Dylanova “Sara” prepjevana kao “Sunce na zapadu”.

Na četvrtom albumu Obojeni snovi (1989.), uz Noćnu stražu je svirao i Saša Lokner (ex Galija i Instruktori), kao kompozitor je uključen i Zlatko Arslanagić iz Crvene jabuke, no hit je postala pomalo folk orijentirana “Ajša”, koju su napisali Boris i Marina Tucaković.

Na sljedećem albumu 100 X (1991.) Boris je proširio krug saradnika i pjesme su pisali Dino Dervišhalidović i Fahrudin Pecikoza (autor koji je stihove najviše pisao za Hari Mata Hari). Produkcija i aranžmani su opet bili povjereni Senadu Galijaševiću.

Boris Novković nastupao je na gotovo svim domaćim festivalima (Split, Melodije hrvatskog Jadrana, Hrvatski radijski festival, Zagrebfest) i dobitnik velikog broja nagrada.

Dobitnik je najvećeg hrvatskog diskografskog priznanja – “Zlatne ptice” 1999. godine, a 2002. na solističkom koncertu u Koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” Croatia records mu je dodijelila priznanje “Kristalna gitara” kao najtiražnijem kantautoru, sa preko 500.000 prodanih nosača zvuka u razdoblju od 1986. do 2002.

Izdavač: Jugoton ‎– LSY 63301 | Format: Vinil, LP, Album | Godina: 1988 | Žanr: Rock, Pop | Stil: Pop Rock

Kategorija: 80te, Jugoton TV