Dalmatinska šansona šibenski je festival prepoznatljiv i šire i to po mnogo čemu, a ponajprije po samoj kvaliteti kako u organizacijskom tako i umjetničkom pogledu.
Predanim i ozbiljnim radom, birajući najbolje hrvatske izvođače i autore stihova i glazbe, zauzeo je mjesto među vodećim hrvatskim kulturno glazbenim festivalima.
Dokaz tome je proglašenje najboljim kulturnim događajem grada Šibenika 1998. 1999. i 2008. godine, kao i osvajanje prestižne diskografske nagrade PORIN za najbolji festivalski album za 2001. 2004. 2007. 2008. i 2012 godinu. Uz nominacije za PORIN 2002. 2003. 2005. i 2006.
Jedna od posebnih značajki festivala jest i to da se sve skladbe izvode uživo bilo uz festivalski orkestar ili uz pratnju klapa ili ansambala, kao i uz mogućnost samostalnog nastupa izvođača uz gitarsku ili klavirsku pratnju.
Programska koncepcija festivala sastoji se od dvije večeri, i to: Večeri starih skladbi i Večeri novih skladbi. Posebna pozornost kako za Večer novih skladbi (natječaj se raspisuje u ožujku tekuće godine), posvećuje se i odabiru pjesama za Večer starih skladbi, i to onih skladbi koje su ostavile traga na hrvatskoj glazbenoj sceni kroz proteklih četrdesetak godina, interpretirajući ih u često novoj obradi s više izvođača u raznim fuzijama solista, klapa ili ansambla.
Termin održavanja festivala je druga polovica mjeseca kolovoza, tj. prvi vikend nakon blagdana Velike Gospe (15.08. – 22.08.). Kao uvod i festival tradicionalno se organiziraju i prigodne izložbe slika u raznim šibenskim galerijama, kao i koncerti klasične i sakralne glazbe.
Festivalske nagrade (statua šansonijera i plaketa festivala) dodjeljuje se po odluci šest hrvatskih radio postaja, stručnog ocjenjivačkog suda i publike i to za: najizvođeniju šansonu, najboljeg debitanta, najbolji tekst, najbolju interpretaciju, najcjelovitije kantautorsko djelo, nagradu publike i najbolju šansonu.
(1874)
