Nastavljajući niz luksuznih reizdanja na gramofonskim pločama, Croatia Records predstavlja istinsku diskografsku poslasticu – prva dva albuma splitskih Đavola, manifeste mediteranskog retro rock ’n’ rolla, originalno objavljena 1986. i 1987. godine.
Sam nastanak Đavola nastavak je vibrantne splitske rock ’n’ roll scene s početka osamdesetih, na kojoj je Neno Belan nastupao s grupom Narodno blago, koja je pak na koncertima često pratila njegova školskog kolegu Marinka Biškića. Belan i Biškić zajedno će osnovati kratkotrajnu retro rock grupu Marinko i Galebovi asfalta, koja će Marinkovim preseljenjem u Zagreb prerasti u Đavole. Nazvani po pjesmi Rocca Granate “Giavolli“, koju su često izvodili, Đavoli su se 1985. godine ustalili u prepoznatljivoj postavi koja će snimiti prva dva albuma – Neno Belan, Igor Kmetić Truba, Dean Radovniković Grizli, Dragiša Mandić Panda i Zlatko Volarević Dilajla, uz agilnog Roberta Ćaletu Čarlija, menadžera grupe i koautora iz sjene. Nakon brojnih koncerata koje su ljeta te godine odsvirali u “Čarlijevu klubu” u Splitu, glas o “novoj velikoj stvari” stigao je do Jugotona i snimanje albuma prvijenca bilo je tek pitanje vremena.
Foto: Saša Burić
Objavljen 1986. godine, u produkciji iskusnog Ivana Pike Stančića i opremljen sjajnim omotom Igora Kordeja, album “Ljubav i moda” tadašnju je scenu neočekivano i na velika vrata uveo u retro estetiku šezdesetih. Neno Belan danas o albumu kaže: “‘Ljubav i moda’ je jedna od onih ploča koje nisu bile samo skup pjesama, nego estetski manifest – vrlo jasno postavljen svijet: Split, more, zaljubljenost, ulica, retro rock ’n’ roll, doo-wop, rockabilly, canzona, Beatlesi, šminka, odijela, mladost, ironija i emocija. Album je zanimljiv i zato što je bio romantičan bez srama. U vrijeme kad je dio scene išao prema ironiji, urbanom cinizmu ili hladnijem zvuku, Đavoli su otvoreno pjevali o ljubavi, čežnji, curama, ulicama, noći, modi i mladosti. Ali to nije bilo sladunjavo – jer je iza svega stajala čvrsta ritmička baza, gitarski stav i dobar osjećaj za pop pjesmu. Danas mi se čini da je najveća vrijednost tog albuma upravo to što je bio potpuno svoj. Nije se sramio melodije, nije se sramio romantike, nije se sramio zabave, ali je istovremeno imao karakter. To je bila ploča s osmijehom, ali ne površna ploča”.
Album nošen hitovima “Pričaj mi o ljubavi“, “Điri – điri“, “Dok tebe ljubim” i “Zvuci ulice” na prepad je osvojio tržište i srca publike te ostao u njima sve do danas, kada su spomenute pjesme i dalje neizostavan dio Belanova koncertnog repertoara.
Bogato opremljena knjižica koja prati reizdanje, uz tekstualne osvrte Nene Belana, Siniše Škarice, Zorana Tučkara i Zlatka Galla, donosi i Ćaletinu grafičku arhivu iz razdoblja ranih Đavola, kao i fotografije Zorice Bajin Đukanović i Saše Burića.
Već godinu dana kasnije Đavoli su se vratili s novim studijskim albumom “Hallo Lulu 22“. Albumom prvijencem, sjajnim koncertima kojima su ga promovirali, a potom i novim albumom Đavoli su svima dokazali da nisu samo jednokratna senzacija. “Hallo Lulu 22” donio je bezvremenske hitove – “Stojin na kantunu“, “Cestom preko Zagore“, “Dani ljubavi” i “Bambina“, razoružavši i one najnevjernije te opravdavajući sve kritike i veselje publike koje je pratilo objavljivanje albuma “Ljubav i moda”.
U osvrtu na album Siniša Škarica kaže: “‘Hallo Lulu 22’ je ne oklijevajući, godinu poslije ‘Ljubavi i mode’, požurio potvrditi soundtrack druge polovine ‘zlatnih osamdesetih’. Đavoli su u tom kontekstu zazvučali doista kao jedinstven pastiš kojeg je Belan donio u svom vremeplovu na ‘povratku u budućnost’, dnevniku što ga je ponio poput priča iz davnine jer roditeljske ploče što su se zavukle Neni pod kožu slušale su se s prvim mu djetinjim plačem. S iskustvom prvijenca iza sebe čini se sve je na ‘Hallo Lulu 22’ savršeno funkcioniralo, u domaćinskom ambijentu splitskog studija Tetrapak Ivice Pipa Čovića i sa Željkom Brodarićem Jappom, producentom koji im je pomogao i na prvim demo snimkama”.
Foto: Zorica Bajin Đukanović
U knjižici koja prati reizdanje o albumu “Hallo Lulu 22” pišu Neno Belan, Siniša Škarica, Robert Ćaleta Čarli, Zlatko Volarević Dilajla i Zlatko Gall, uz fotografije koje potpisuju Nebojša Tasić Kazimir i Saša Burić.
Oba albuma remasterirao je Goran Martinac (Croatia Records Studio), dok je lacquer cut za albume u londonskom Abbey Road Studiu ‘rezao’ Sean Magee. Izdanja dolaze na prozirnim vinilima u boji, uz download kartice s kodom za preuzimanje MP3 verzije albuma.
(5)
