Aki Rahimovski, frontmen grupe Parni valjak bio je jedan od najboljih i najprepoznatljivijih vokala naših prostora svih vremena, a preminuo je prošle godine 22. siječnja, u Novom Mestu.
Rođen je 5. lipnja 1955. godine u Nišu, a potom se preselio u Skoplje gdje je kao dijete glazbenog profesora pohađao glazbenu školu na odsjeku za klavir i pjevanje. Početak karijere proveo je u bendovima Grupa Vakuum, Krvna braća i Grupa Torr. S potonjom je nastupio u Zagrebu 1975. godine nakon čega upoznaje Huseina Hasanefendića Husa i Juricu Pađena te iste godine postaje član novosnovane grupe Parni valjak koja će s vremenom postati najznačajnijii rock bend naših prostora.
Prvi album “Dođite na show!” objavili su 1976. godine, a već iduće “Glavom kroz zid” s kojeg se izdvojila pjesma “Lutka za bal”, hit koji je punih četrdeset i pet godina dio njihovog koncertnog repertoara. Već idući album “Gradske priče” (1979.) prometnuo ih je u jedan od najpopularnijih rock bendova ovih prostora stvoren za velike pozornice. Njihovi albumi “Vruće igre”, “Vrijeme je na našoj strani”, “Uhvati ritam”, “Pokreni se”, kao i svi nakon njih, dostizali su zlatne i platinaste naklade, a uz njihove bezvremenske pjesme odrastale su generacije slušateljica i slušatelja. Pjesme koje je napisao Husein Hasanefendić, a otpjevao Aki, postale su dio naših života bez obzira koju vrstu glazbe slušali. Iako je Parni valjak bio predodređen za velike koncertne pozornice, pokazali su svoju veličinu i u manjim prostorima na kojima nije nimalo nedostajalo energičnosti. Tako je koncert u ZeKaeMu, održan 1995. godine, ostao do danas najbolji unplugged koncert, a istoimeni album “Bez struje – Live in ZeKaeM” osvojio je tri Porina uključujući i onaj za najbolji album godine. Na koncertu “Live at S.C. – Kao nekada”, održanom u kinu Studentskog centra, Parni valjak je po prvi put pokazao kako njihove pjesme zvuče u suradnjama, a uz Akija su nastupili Oliver Dragojević, Davor Gobac, Drago Mlinarec, Nina Badrić i Klapa Šufit.
Za vrijeme kratkog prekida rada grupe, Aki je 2007. godine objavio solo album “U vremenu izgubljenih”, koji ga odvodi i na turneju po Australiji. Ipak, Parni valjak nije mogao bez Akija kao ni Aki bez Parnog valjka pa se 2009. vraćaju na mjesto koje im pripada, velike koncertne pozornice.
Osim Parnog valjka, Aki je tijekom karijere imao i brojne glazbene suradnje, a istaknuo se i kao gostujući ili session glazbenik na raznim pjesmama i albumima. Bio je i član Grupe 220 i grupe Steam Roller, ali i dio sjajnih projekata kao što su Hrvatski Band Aid i YU rock misija.
Akiju je glazba bila život, a na pozornici je davao svaki atom sebe i bio je najjača spona između Valjka i publike. Svojom neuništivom energijom i komunikacijom s publikom osvojio je generacije, a na njihove koncerte dolazili su oni koji su uz njih odrastali, kao i oni koji su ih tek upoznavali. Svaki nastup je bio jedno novo iskustvo, a svaki novi susret s Akijem neponovljiv.
Parni valjak se prošle godine velikim koncertom oprostio od svog prijatelja i frontmena s brojnim gostima i vjernom, raspjevanom publikom u Areni Zagreb. Na koncertu „Parni valjak i prijatelji: Dovoljno je reći… Aki“ slavio se tada život Akija, legendarnog frontmena koji je zadužio cijelu glazbenu scenu svojim impresivnim vokalom i nevjerojatnom energijom. Parnom valjku su se na pozornici pridružili brojni glazbenici i prijatelji benda, prije svega Akijev sin, Kiki Rahimovski, a potom i Pero Galić, Massimo, Nina Badrić, Dino Jelusić, Filip Rudan, Neno Belan, Nermin Puškar, Noa Rupčić, Davor Gobac, Momčilo Bajagić Bajaga te Zlatan Stipišić Gibonni. Koncert je objavljen na dvostrukom CD-u i Blu-rayu.
Zadnja pjesma koju je Aki snimio za njegov Valjak bila je pjesma “Ponovo” koja je obljavljena na dan njegova posljednjeg ispraćaja. Aki nije mogao bez glazbe i publike, ali je uvijek na prvo mjesto stavljao obitelj. Bio je brižan otac i djed, bio je i ostat će legendarni rock pjevač koji je ušao u naše živote i ostat će s nama zauvijek.
(58)
